Još od antičkih vremena u bračkim se kamenolomima vadio kamen kojim su se gradile znamenite građevine, a najpoznatija u okolici je Dioklecijanova carska palača u Splitu.

Prava atrakcija na otoku su gomile neobrađenog kamena složene u zidove duž poljskih putova, a prema nekim procjenama sadrže jednaku količinu kamena, doduše neobrađenoga, kao i postojeće egipatske piramide, ukupne zapremnine od oko 7 milijuna prostornih metara.

Kamen su stoljećima skupljali pastiri i težaci kako bi očistili kršno tlo i tako ga pretvorili u obradive površine. Uz kultiviranje bračkog tla vezana je i značajna odredba iz doba mletačke vladavine kada se nijedan mladić na Braču nije smio oženiti ako nije posadio stotinu stabala maslina.

Najistaknutiji dalmatinski renesansni graditelji i kipari, poput Jurja Dalmatinca, Andrije Alešija i Nikole Firentinca također su svoj stvaralački talent pokazali na bračkom kamenu.

 

Tradicija gradnje kamenom postao je nerazdvojivi dio identiteta otoka Brača.

Kamen se nameće kao vječna tema kamenog otoka, otoka prepunog škrapa i gomila… gomile tvrđave i gomile grobovi naslagani otokom, datiraju još iz doba Ilira, a čovjek je neraskidivim sponama vezan uz taj tvrdi kamen… u ljubavi i borbi… u mukotrpnoj borbi za komadić plodne zemlje, kako bi posadio lozu, maslinu, višnju, smokvu, bajamu, verduru…
I ništa prirodnije nije na otoku-kamenu, od gradnje kamenom, jer sve je na njemu kamen i sve je na njemu od kamena, od iskona… u kamenu je ispisana povijest i mojih predaka, i još uvijek prkosi zubu vremena i ljudskom nemaru…

“Ja se tih gomila i sad sjećam… Mislio sam: to je hram podignut trudom i marom, strpljivo sve kamen po kamen, mnogim jakim ljudskim rukama.
Ne bijahu one ni grobnice ni obrane – bijahu “hramovi” ili “oltari”, potreba duša koje jedva počeše težiti prema suncu i zvijezdama… Nema pod njima blaga, ali nisu prazne. Izbija iz njih nešto drugo, nešto pradavno, nešto jedva izraženo – a vječno.
Poslije toliko rušenja, u ime znanosti, nemojmo ih razvaljivati!
Vladimir Nazor

Gomile! Vlažne od znoja i omašćene krvlju iz žuljeva simbol su ovoga otoka. Neizbrojene i neizbrojive, rasute su po svemu otoku. Od prapovijesnih do ovih današnjih. Njih su marljive ruke neumorno slagale trijebeći zemlju da se kršu otmu mala polja i stvore proplanci, po kojima su se sadile loze i utiskivale mladice masline. Gomile su ponos otoka rabotnika. Trajan spomenik radu i žilavoj borbi Bračana s kamenom.
Petar Šimunović